The Grudge (2004)

(r: Takashi Shimizu)

Ovo je remake ili bolje rečeno "američka verzija" trećeg filma iz japanskog serijala Ju-oh. Zvuči komplicirano?

Da pojasnim, Shimizu je snimio dva Ju-oh filma s podnaslovom The Curse za japansku televiziju, s njima se proslavio pa je dobio malo više para i snimio treći dio, odnosno Ju-oh: The Grunge, primjetite da nema broja 3 i da je podnaslov umjesto The Curse sada The Grunge (što na engleskom u biti znači isto - kletva), e s tim je filmom stekao i svjetsku slavu, a tako i upao u oko Amerima željnim para koji su odma poslali Sama Reimia, legendu, da ga nagovori da snimi i američku verziju svoga filma - što je on i napravio. I tako da je Takashi Shimizu jedini redatelj koji ima u istoj godini i orginal i remake, a da ih je sam režirao oba! (samo što je američka verzija izdana 2004.). Potom je te iste 2004. godine snimio i četvrti japanski Ju-oh: The Grunge 2. Za ovu godinu je najavljen i remake drugog (četvrtog) dijela, The Grunge 2 i peti, završni dio japanskog serijala. Jasno? :-)

A sada o samom filmu - dakle, radi se o američkom remakeu. Nažalost nisam gledao nijedan od ovih japanskih, ali neki kritičari kažu da je upravo ova američka verzija najbolja i najkompaktnija.

nego neću namjerno da stavim one freaky scene, morate to sami vidjeti!

O čemu se radi?

Priča ide ovako: "Kada netko umre nasilnom smrću, kletva se rađa, kletva se skuplja na mjestu smrti, oni koji nabasaju na nju bit će progutani njezinom srdžbom."

Ovdje je riječ o jednoj kući gdje se dogodila jedna strašna tragedija, znači priča ništa posebno orginalno. Tu je hunted house i priča slična onoj iz Vrane (The Crow) a neki dijelovi podsječaju i na Krug (Ringu, Ring), crna kosa preko očiju, dijete koja izgleda jezivo itd. Ali već sam par puta u osvrtima spomenuo kako orginalnost i nije najbitnija za dobar horror, bitna je izvedba. A Shimizu stvara odličnu atmosferu, scearovi su orginalni i stvarno jezivi, nevjerovatno je koliko se može postići samo dobrim kadriranjem i poigravanjem sa osvjetljenjem, te koliko djeca mogu biti strašna u horrorima - jebo drakulu, vukodlake i ostalu gamad, kad vidim malog Toshiru u onom sivom osvjetljenju ježi mi se koža!

Dakle, sve u svemu odličan horror, bez krvi i gore scena, ali zato s jezivom atmosferom koja će vas držati prikovanima za fotelju (stolicu), stvarno dugo nisam gledao nešto ovako dobro iz žanra. Likovi su također dobri, reakcije su im logične (vrlo bitno, barem meni!), dijalozi nisu glupi, a i gluma je dobra, čak je i Buffy u glavnoj ulozi uvjerljiva!

Preporuka

Obavezno pogledati čak i ako ne gledate sve horrore koji izađu, jer ovo je stvarno nešto posebno. Nećete se razočarati.

Ocijena: 8,5/10